A onda je počela i ova sezona 2011./12. Glavni trener tima Džo Sako, čiju su glavu tražili navijači poslije najlošije sezone otkad je tim stigao u Denver, se nalazi u posljednjoj godini ugovora i mislim da neće doći do produženja saradnje. Avsi su oduvijek imali politiku zadržavanja svojih igrača i kada završe igračku karijeru (Sakić, Dedmarš itd.), tako da se opet spominje jedno legendarno ime : Patrik Roa. On već obavlja nekoliko funkcija u QMJHL timu Kvegek Remparts (čak je i suvlasnik tima) i čak je i odbio ponudu Avsa prije tri godine. Zatim se spominje i Bob Hartli, čovjek koji je donio Stenli kup 2001. godine. Neki Sakovog nasljednika vide u Dejvidu Kvinu koji trenutno vodi Koloradovu AHL filijalu Lejk Iri Monsters. Na kraju, postoji mogućnost da klub produži saradnju sa sadašnjim trenerom. Sve u svemu, vidjećemo na kraju sezone.

Ove sezone tim pokazuje jako promjenjivu igru, po principu vruće-hladno. Prošlu sezonu je trebalo brzo zaboraviti i krenuti u lov na plejof. Najbitnija promjena u timu se ticala golmanskog tandema, prošlogodišnje promašaje Anderson/Eliot/Budaj je zamijenio sjani tandem Varlamov/Žiger. Odbrana tima je takođe doživjela promjene, postala je viša, čvršća i jača. U timu su bili Erik Džonson, Rajan O'Birn, Rajan Vilson, Met Hanvik i Stefan Eliot, a ljetos su stigli Šejn O'Brajen i Jan Hejda. Glavno pojačanje u napadu je bio osamnaestogodišnji Gabrijel Landeskog koji se sjajno snašao u timu i sa Rajanom O'Rajlijem čini najbolji napadački tandem Avsa. Odlaskom Kvinsija dobili su i trećeg člana linije, Stiva Daunija, koji se odlično uklopio sa svojim energičnim stilom igre. U tim je stigao i Džejmi Mekgin, koji sa Stašnjim i Džonsom čini drugu liniju. Međutim, tragičar ove sezone je Met Dušen koga povrede ne puštaju da se razmaše. Nadam se da će sljedeće sezone zablistati, zajedno sa rovitim Mjulerom, jer bez njega ovaj tim nema šanse.

Sve u svemu, zadovoljan sam ovom sezonom. Tim se trenutno bori za ulazak u plejof i postoje realne šanse da uspiju. Napredak u odnosu na prošlu sezonu je ogroman i , imajući u vidu sav potencijal koji ovaj mlad tim ima, svijetla budućnost je pred njima.

Nije lako (ponovo) izgraditi jednu dinastiju.

Go !!!

Do kraja sezone 20010./11. tim je nastavio da tone na tabeli, da bi se na kraju zaustavili na korak od dna, čime su obezbijedili drugi pik sa drafta. Takođe su i od Sent Luisa dobili 11. pik kao dio februarskog trejda. Tim je ovako draftovao:

2. pik - Gabriel Landeskog



11. pik - Dankan Simens



Bio sam (i još uvijek sam) oduševljen izborom!
Svi smo znali da će Edmonton da pokupi RNH-a, a ja sam priželjkivao Landeskoga (pravi kandidat za Forsbergovog nasljednika). Gabrijel je zablistao u prvoj sezoni u dresu Avsa i sa punim pravom važi za glavnog kandidata za Kalder trofej. Sa njim u napadu dobijamo na čvrstini, borbenosti i efikasnosti. Sa druge strane, Simens je talentovani PK defanzivac od kojeg očekujem da bude pravi nasljednik Adama Futa, znači, beskompromisni borac.

A onda je poslije drafta uslijedila prava senzacija: u Kolorado je stigao moj omiljeni golman (koga sam u svim igricama uvijek dovodio u Avse) - Semjon Varlamov !



Priznajem, velika je cijena plaćena : pikovi prve i druge runde drafta ove godine. Plašio sam se da se ne ponovi prošla sezona pa da moramo u Vašington da proslijedimo jedan od prvih pet pikova. Ipak, Šermanovo kockanje se isplatilo, vjerovatno će to biti tek 10.-15. pik što već i nije neka šteta. Sve u svemu, Varlamov je bolji od svega što Kapitalsi imaju na golu i očekujem dugu i berićetnu karijeru u dresu Avsa. Win!!!

Sezona 2010./11. je počela solidno, tim je igrao napadački i solidno su stajali na tabeli. Tim je bio relativno zdrav, sa izuzetkom Pitera Mjulera koji je u pripremnom periodu zaradio potres mozga od koga se u potpunosti ni dan danas nije oporavio. Šerman je pomalo miješao karte: doveo je defanzivca Rajana O'Birna iz Montreala i krilo Tomaša Flajšmana iz Vašingtona. I sve je to tako išlo do nove godine, a onda totalni krah. Nekoliko bizarnih povreda (Stjuart lomi šaku u tuči, Flajšmanovi problemi sa plućima) i loša forma golmanskog tandema Anderson-Budaj čini da tim padne na samo dno tabele. I tada nam se vraća Peter The Great, veliki Peter Forsberg! Nažalost, to su bili samo pusti snovi. Dva meča bez poena, i doviđenja Fopa, noga ipak nije izdržala. Makar mogu da kažem da se povukao u dresu Avsa i da je dočekao da se dres sa njegovim brojem 21 podigne pod krov Pepsi centra, odmah pored Sakićeve 19-ice, Roine 33-ke i Borkove 77-ice. Bio i ostao moj omiljeni igrač svih vremena.



I onda slijede dva dana u kojima je Šerman napravio svoja dva najkontroverznija trejda. Prvo mijenja golmane sa Otavom : Anderson za Eliota. Promjena sredine je odgovarala za Andersona što se ne bi moglo reći i za drugog golmana. Sada obojica solidno brane za neke druge timove. Fail.
A onda slijedi bomba! U velikom trejdu sa Sent Luisom u Kolorado stižu Erik Džonson, Džej Meklement i pik prve runde drafta 2011. ili 2012. godine (da je Sent Luis završio u posljednjih deset, zadržao bi pik te godine a proslijedio pik iz ove, na svu sreću završili su jedanaesti ), dok su u suprotnom pravcu otišli Stjuart, Šatenkirk i pik druge runde drafta te godine.



Prvo sam bio oduševljen dolaskom Džonsona, bivšeg pika br.1, a onda sam poludio zbog odlaska i Stjuarta i Šatenkirka! Međutim, kada na taj trejd pogledam sada, mislim da su oba tima jednako profitirala. Erik Džonson tek ove sezone pokazuje zašto je bio prvi pik na draftu, a Meklement čini bitnu kariku u PK Avsa. Sa druge strane, Šatenkirk se sjajno snašao u novoj sredini što se ne bi baš moglo reći i za Stjuarta. Šatenkirk je sjajan PP bek, ali bih ja uvijek radije uzeo Džonsona jer čini našu zadnju liniju čvršćom. Kada tu dodam i taj 11. pik kojim smo pokupili PK defanzivca Simensa, ovaj trejd mi se još više sviđa.
Sviđao se ovaj trejd nekome ili ne, mora se priznati da je GM Šerman imao "cojones" da pokuša da prodrma ovaj tim, da se riješi igrača koji iz nekih razloga nisu davali svoj maksimum za ovaj tim i da obezbijedi bolju koherentnost cijelog tima.

Što reče Del Boy : He who dares wins!